Proizvodni proces
Sjedinjenje ljubavi i prirode u službi zdravlja
Više od 20 godina u obitelji Rajić izgrađuje se i usavršava poslovna vizija tvrtke
Vextra, te u sklopu nje i biljne ljekarne, u čijem laboratoriju nastaju prirodni
dijetetski proizvodi i pripravci za njegu. Oni su spoj dragocjenih sastojaka prirode
u ljekovite smjese sa terapijskim djelovanjem bez kemijskih aroma i aditiva.
Vextra osigurava kvalitetu proizvoda praćenjem uzgoja, branja, sušenja, načinom
čuvanja i kontroliranom proizvodnjom. U svom proizvodnom i prodajnom asortimanu
nudi veliki broj različitih tradicionalnih proizvoda grupiranih u kategorije Čajevi,
Čajne mješavine, Tinkture i Biljna kozmetika.
Napredak su struci, nadogradnja znanja i stalna potraga za informacijama koje Vam
kroz savjetovanje i informiranje pružamo u našem prodajnom objektu dio su naše poslovne
vizije.
Vextra će i dalje nastaviti razvijati svoje proizvode iz ljubavi prema prirodi,
prema zdravom načinu života i više od svega iz želje za izgradnjom Vašeg vlastitog
HERBASTYLA.
Radimo na izradi inovativnog rješenja za naše proizvode koji će zadržati svu ljekovitost
i djelotvornost biljaka, učiniti proizvod jednostavnijim za uporabu, te pri uporabi
sačuvati osjećaj ispijanja najprirodnijeg biljnog napitka.
Pratite nas i ostanite u kontaktu s nama!
POVIJEST LIJEČENJA LJEKOVITIM BILJKAMA
Uporaba i liječenje ljekovitim biljem, vode podrijetlo iz daleke prošlosti, i može
se reći da je staro gotovo koliko i samo čovječanstvo. Vještina liječenja biljem
se razvijala kod svih naroda i sačuvala se, negdje više- negdje manje, kao tradicionalna
ili narodna terapija. Popularno je nazivana narodna medicina – što je ostalo sve
do današnjeg novijeg doba, kada je uznapredovala moderna medicina.
Po zapisima starih naroda, Egipćana,Grka, Indijaca, Asiraca, Kineza i Rimljana vide
se opisane mnogobrojne biljne vrste, koje su se uspješno vjekovima upotrebljavale
u tradicionalnoj terapiji. Prihvaćene su u suvremenoj medicini i predstavljaju važne
ljekovite supstance. Posebnu pozornost zaslužuju spisi rimskog liječnika i ljekarnika
Galena, iz II stoljeća, koji sadrže recepte i upute za korištenje ljekovitog bilja.
Galenovi recepti najčešće zahtijevaju više različitih tvari (biljaka), koje tek
zajedno daju željeni učinak.
Danas, u najnovijoj eri sintetskih lijekova, ponovo se vraćamo preparatima na bazi
ljekovitog bilja. Jedna ljekovita biljna vrsta, pored balastnih tvari, sadrži i
više vrsta ljekovitih tvari, a ljekoviti učinak biljke je zapravo, ljekoviti učinak
njihovog združenog djelovanja, za razliku kod sintetskog lijeka, gdje imamo jednu
ljekovitu supstanciju sa ciljnim djelovanjem.
Vrlo je važno napomenuti, da su nuspojave kod tretiranja ljekovitim biljem po pravilu
vrlo rijetke ili slabije izražene.
Najstarije ljekaruše – recepti liječenja ljekovitim biljem su sa ovog hercegovačko-dalmatinskog
podneblja. Pisali su ih franjevci, i propisujući recepte, tako liječili ljude.
Za Hercegovačko -Neretvansku županiju možemo reći da je najbogatija županija po
zastupljenosti ljekovitog i aromatičnog bilja, u odnosu na ostale županije kao i
širu regiju. Bogatstvo ljekovitog bilja zastupljeno u flori jedne zemlje predstavlja
neprocjenjivo prirodno bogatstvo, koje treba racionalno eksploatirati. Istodobno
treba provoditi regulativu Europske ekonomske zajednice (EEC 2092/91), u kojoj su
iskazani svi elementi za održivost biljne flore u prirodnim resursima.
Začeci i osnovne faze razvoja fitoterapije
Medicina i farmacija, sa povijesne točke gledišta, započinju upotrebom prirodnih
ljekovitih sredstava, o čemu svjedoče brojni materijalni dokazi rasuti po papirusima
starog Egipta i drugih iščeznulih civilizacija, ali i praksa indijske i kineske
tradicionalne medicine, čiji kontinuitet i razvoj već stoljećima nisu prekinuti.
Metode tradicionalne medicine, koje su u antičko vrijeme prakticirali narodi Mediterana
i Orijenta, svoj prvi praktični izraz u Europi dobile su u zborniku De materia medica,
koji je u prvom vijeku naše ere sastavio starogrčki liječnik Dioskorides. Ovo klasično
djelo ispoljavalo je svoj utjecaj sve do doba renesanse, kada je revidirano u skladu
sa važećim humanističkim doktrinama.
Do 1800. godine, kada je razvoj medicine ušao u znanstvenu fazu, tradicionalna medicina
zasnovana na upotrebi ljekovitog bilja činila je osnovu svih standardnih farmakoloških
priručnika, koja ničim nije dovođena u pitanje. Međutim, sa razvojem znanstvene
medicine, fitoterapiji je postepeno dodijeljen status alternativne medicinske tehnike,
što se može smatrati svojevrsnom nepravdom. Ukoliko se uzme u obzir da povijest
klasične biljne medicine koja se prakticira u okvirima zapadne civilizacije i pokriva
period od gotovo 2000 godina, logično je pretpostaviti da su mnoge ljekovite biljke
položile jedan svojevrstan i težak test: da nije tako, zar bi znanja o njima bila
tako predano prenošena, kroz toliko epoha i kultura? Bilo bi neosnovano odbaciti
kolektivno iskustvo više od 50 generacija farmaceuta, liječnika (ali i pacijenata),
zajedničko kulturno dobro svih naroda zapadne civilizacije, i proglasiti ga običnim
“placebo efektom”. Umjesto toga, valjalo bi prepoznati slabosti i prednosti fitoterapije
i dati joj mjesto koje joj, po aktualnim dometima, realno i pripada.